Prave stvari na pravim mjestima

Objavljeno:
Prave stvari na pravim mjestima

Sa slovenskog preveo Edo Fičor

NA JEZIKU BLISTAVOG DANA

Napisati pjesmu, da dan bude duži.
Misliti na bližnje i zaboraviti
na predizborno vrijeme. Tragati za novim.
Sve raditi polako. Sve raditi tiho.
Ljubav jest. Širi se u krugovima.
Neki su se nasukali i avangarda ima krakove.
Nova vrećica, stara vrećica, nova vrećica.
Otići van, da vjetar zareže.
Otići van, da se svijet postavi na noge.
Otići van, prave stvari na pravim mjestima.
Što još?


ZAGRADA

Deset, devet. Prozor ne može biti otvoren.
Obiteljski album. Figurice. Gore paučina.
U nešto sam upleten. Uvijek si u nešto upleten.
Osam. Komu sve to treba? Mislim da se ništa nije
dogodilo. Misliš da se ništa nije dogodilo. I ništa
se nije dogodilo. I opet ponavljaš sve od početka.
Drveće. Oblaci. Oko daljine. Opet na početku.
Osam. Kako se osjećaš u mogućosti? Jesi li prostor?
Utorak sjedi za stolom. Teta ima telefon. Ukrasi
nisu dovoljni. Suprotnosti. Plave, plave šume.
Sedam, šest. Ne isplati se objašnjavati. Tko je tamo?
Nebo nas vidi, zato smo u parovima. Životinje u gradu
su nevidljive. Živimo u kućama. Jeziva točnost
uređenih vrtova. Sve je s razlogom. Suprotnosti jesu.
Pet, samo pet. Vrata su otvorena. Vlak je iskočio iz tračnica.
Povijest tone. Netko je pitao. Veličina neba
ima u čajniku dovoljno prostora. Površina vode. Sam.
Četiri, tri. Počela je kiša. Smreke. La la. La la.
Počelo je s pričom. Nazovi me. Kiši. Smreke.
Naša priča nema ništa zajedničko sa svime time. Smrt je tu.
Na kraju ti ostane isto. Nemaš izgleda. Smreke.
La la. La la. La la. Na početku si i ponavljaš se.
Dva. Dopusti/ti. Van iz sebe. Samo svijet. Ti.
Obuče neku zaboravljenu misao. Milost. Svijet.
Ulica pjeva. I opet prozori. I opet na početku.
Plave, plave šume. Jesam li rekao da si upleten.
Izgubljeni pogledi svagdana. Alpe iz zraka.
Opet smo blizu. Uvijek blizu. Sunce je blizu.
Jedan. Založio sam srce. Hvala, u redu sam.
Sjene. Vrijeme je da ideš. Založio sam srce.


E-POŠTA

Možda sam ti već pisao.
Sve teže razlikujem
između           onog
što sanjam što pišem
što sam namjeravao napraviti
što sam učinio na kojoj razini
se nešto događa i sada ploča
s fotkom Davida Oistracha na ovitku
            preskače.
Je li nešto hitno? Što ima novo?
Ne mislim da ima stvarno nešto.
Novine sam (usput) odbacio
        ladica povijesti je zatvorena.
             Ljubljana
             sunce sije.
             Sjećaš li se
svjež na biciklu u snijegu je čovjek
                  kad je mlad.
Tu je Maljevič najbolji.
I Joe Wenderoth
        koga sada čitam
zadovoljno brunda
                              i jede u Wendy’s.
Glazba. Glazba. Tišina. Glazba.
Tu je prostor     objašnjavam
tu buka              buka
preparirani klavir
                            zvečka u pozadini
Raudiveov glas o glasovima mrtvih
šulja se kroz zvučnike na
ovaj svijet.
Opet sam ostao kasno  bolje je      da stanem.
Svejedno gdje sam do ponedjeljka
onda imam puno posla
                     ne zaboravi
pošalji Mustarov broj GSM-a
Rumunja koji nije Rumunj
ej   i pozdravi Cǎrtǎrescua.
         Cijeli svijet me zabavlja.
Ponekad se ljubav ugasi.
Kraj ljubavi
                         kraj filma.
I to nije ništa loše.
Ne postavljam upitnike
      jer ih ne nalazim.
Ali to se razumije zar ne.
Nema drugih golubova u gradu.
I taj film moram vidjeti
moj sat na mobitelu pokazuje već  12:47
ali vjerojatno je
                                             12:20.
I Ljubljana sja u suncu.
I ljudi ovdje su ovisni o ljudima
    vremenu
                   i svjetlosti
       koju danas jedem za doručak.

*  *  *

svi svjetovi međusobno komuniciraju ponekad
povijest kroz prozor baca praznu bocu
i porežeš se Tokio je pun malih legendi
sve je jednostavno ne može sve biti jednostavno
neke stvari zadržavaš za sebe slike lelujaju
možda je u Africi već jutro ožujak je
stablo mjeri vrijeme u deblu pogledaj gdje smo
oblaci i nakon što nas ne bude više
usputan pogled možda dodir kože
detalj na kolažu sve slijepljeno u seriju
fotografije lica svijeta gradovi ulice
odozgo reljefi kuće sasvim male
srebrna boja krila prošlog ljeta
nagnuti hodnici fantazmi posvuda ekrani
različite priče isti ustroj povijesti
svi svjetovi međusobno komuniciraju


RANDOM

Iluzija raste. Govorim malo.
Ništa važno o meni na osobnoj.
54 TV-programa
                               nije dovoljno.
        Stvari dolaze stvarima,
odu svečanije nego što su došle.
Hvala
         što šutiš.
Dijelim sliku s gradom,
                           u kojem živim.
Jedna srna se muči u boli,
                    druge promatraju,
brod tone
u 20. stoljeće.

Blijeda svjetlost listopada,
nešto pokvarene hrane

u hladnjaku,

brujanje centralnog grijanja
poput ritmova elektronske glazbe.

Svijet pulsira
u prljavom rublju.

Gregor Podlogar (1974.), slovenački pjesnik. Objavio je pjesničke knjige: Naselitve (1997), Vrtoglavica zanosa (2002), Oda na manhatnski aveniji (2003, s Primožem Čučnikom i Žigom Karižem), Milijon sekund bliže (2006), Vesela nova ušesa (2010) i Svet in svet (2016). Član je LUD Literatura, te povremeni DJ. Trenutno živi i radi u Beču.

This is a unique website which will require a more modern browser to work!

Please upgrade today!

Logo Header Menu