Poezija je čin

Objavljeno:
Poezija je čin

 

prevod i bilješka: Ljubomir Đurković

POEZIJA JE ČIN

Poezija je čin
potvrđivanja. Potvrđujem
da živim, ne samo da živim.

Poezija je budućnost, razmišljanje
o nedjelji koja slijedi, o nekoj drugoj zemlji,
o tebi kad ostariš.

Poezija je moj dah, pokreće
mi stopala, oklijevajući katkad,
po zemlji koja to ište.

Volter je imao boginje, ali
se izliječio popivši između ostalog
120 litara limunade: to je poezija.

Ili uzmi zapljuskivanje talasa. Razbijen
o hrid zaista nije poražen,
no se obnavlja i u tome je poezija.

Svaka zapisana riječ
atak je na starost.
Na kraju pobjeđuje smrt, naravno,

ali smrt je samo mȗk u dvorani
pošto je posljednja riječ odjeknula.
Smrt je dirljivost.

TRI IMENA

HONTRANT

Poznaješ li mladića koji puši marihuanu?
on leži u svome krevetu cijeli dan
u četiri sata kad padne sumrak
njegova mu sestra donosi čaj
i ponekad uvelo cvijeće
koje nalazi u starim knjigama na tavanu

Poznaješ li mladića koji puši marihuanu?
znaš li mladića koji s večeri od deset do dva
sluša Sidnija Bešea
u Vieux Colombiers?
štiti oči naočarima za sunce
pere ruke u svetoj vodici svakog jutra
šeta duž kineskih rijeka
tako je umoran
poznaješ li toga mladića?

Djevojčica mermerna lika
djevojčica u sandalama
djevojčica neopranih nogu
smije se dok on prolazi
ali zna ona da je kći
doktora iz Marselja
koji previše pije
i ponekad joj šalje zamrljana pisma

poznaješ li mladića koji puši marihuanu?


DŽEJN

krečnjak
galebovi i zelena zemlja
sivi razarač u luci harič
slankasti jutarnji zrak
mjesecima ne pisah roditeljima
a sad imam prijatelja
koji dolazi sa
de la cōte d’ ivoire
où son grand-pere
était chef de tribu
radim malo
i garavim svoje trepavice


PEPITA

život više nije vredniji
od smrti, kao dijete
koje ostaje kući sa gripom
a htjelo bi takođe u školu
ptice prate nove putanje
sedam je izjutra
kiši
i pepita navlači druge cipele

Pariz, 1950.


BEZGRANIČNO EGOCENTRIČNO

Sebe poznajem najbolje
i pišem o onom što najbolje znam.

Kod drugih vidim samo
cipele i kravatu ili poneki tik

a ponekad kakav motiv
neku ambiciju
što oči njihove čini teškim i odsutnim.

a sve češće i
lubanju kroz kožu.


PLJAČKAŠI

Davno nekad dođoše pljačkaši,
pokradoše novac, porušiše kuću
i razgoliše ljubav do skeleta.
Onda veličanstveni oganj u nj.

Krv, poderana roba, polomljene kosti,
prazni kovčežići s novcem, ružičaste glave lutaka:
zajedno dime, sve više dima,
zmija od dima puže nisko

po zemlji, kroz suvo grmlje,
preko žute, izgažene trave.
Mravi se guše u svome maru,
ni skakavac da iz tog kola iskoči.

Ovo je stara priča,
ali se mora često pričati,
ako se valjano hoće vrednovati.
(I pljačkaši takođe u ognju nestadoše.)


JA, JA, JA

Ja imam zube, ja imam cipele,
ja imam ruke, malo novca, ali dovoljno cigareta,
ja imam tramvajsku kartu,
prijatelje po cijeloj Evropi, takođe u Americi,
ja nemam kuću, a ko to želi kuću…
Ja imam zato ključeve od bivših kuća,
u svim kućama gdje dolazim leže moje knjige,
ja imam kilometre ulica na koži mojih stopala,
ja imam milione ljudi u mojim očima,
ja imam hiljadu stvari da o njima mislim,
ja imam glavobolju od razmišljanja. Ja imam
prljave nokte.


WHEN WE WERE VERY YOUNG

poludjeli i mamurni komadi
oborenog bombardera
predznaci su nevolje
ispod kojih sam se još mlad igrao

među raspletenim drvećem
i nagorjelim žbunjem
iznad mog pomračenja sunca
bijah u pilotskoj kabini

moje ruke ne znajući
tražahu kontakt sa smrću
u uznemirenoj paučjoj mreži
novomirisnog upravljača

u krupnoj srči od neprobojnog stakla
sakupio sam oskudnu svjetlost
koja je padala po tlu
mlaku, blijedu lokvicu

kasnije sam uzbuđen otišao kući
ni toga dana ne pronađoh trag
palaclokomtiva vremena
u sipkom pijesku


TEATAR

Odvodim te
iza pozornice
gdje glumci štipaju za dupe
kartaju
čitaju berzanske izvještaje
zure u prašinu
upražnjavaju jogu
kašljucaju u šaku.

Tamo gdje između dva života
ne ispunjavaju ni jednu rolu
a ipak su na svome mjestu.

Tome mjestu
između pripremanja i skidanja šminke
između ludiranja i tuširanja
pripadamo i mi.

Tijela su spremna da se pokrenu
usta da progovore
ali još ne…


REALISTA NA PERONU

Takva poezija je blef rekao je
dok je sa urođenom gipkošću
postigao pogodak rukavicu skinuo
svoj top upravio otkačio se
neugodne ljubavnice.

Kosmička govorancija nastavljao je
odrezao nokte sa nožnih prstiju
pročačkao uši zategao kravatu
brojao zadovoljan slova
svog tanko i debelo ispisanog imena.

Glupost zaključio je
kupio novine na staničnom kiosku
ugledao tad kroz čekaonicu
skitnicu zaspalog za kafanskim stolom
pretrpanim ćikovima i plastičnim čašama

znak neki ali čega.


LULLABY FOR A BEBOP BABY

hajde da počnemo sa Bramsom
šest nota Bramsa
on je živio u Njemačkoj
i bio pobožan čovjek

sad moraš ući u ovu kuću
i reći dobar dan svojoj majci
otići na spavanje među dekama
zrnaste noći
ubraću cvijeće za tebe
koje ne miriše
i nema boje
imaš li još koju želju
biće uslišena
od jarke svjetlosti sijalice
po nepostavljenom stolu
za kojim sjedim
da ja
nježno se igrajući
pogođen ptičjim pjevom
teško ranjenih slogova

i sad kad gotovo spavaš
hajde da završimo sa Bramsom
šest nota Bramsa
on je živio u Njemačkoj
i bio pobožan čovjek


”MOJA POEZIJA KAŽU DEČKI KOJI…”

Moja poezija
kažu dečki koji bi to mogli znati
manje je cizelirana
nego ranije
To je rečeno lijepo i tačno
jer i sa mene samog
ljušte se lagano dobre osobine


KAKO

U času duboke tame
naslijepo otvaram
Collected Poems Volasa Stivensa
i čitam: How to live. What to do
i ne usuđujem se dalje da čitam,
prepiši dakle taj naslov
i nadaj se boljim vremenima


MLAD

Nevjerovatno lakonogi
ti slonovi

Sjećanje, pričaj!
ali ne osvetoljubivo

Bez lovačke mreže
svjetlost uhvaćena i reflektovana
pada kroz vazduh

Lav zagriza u pijesak!
medvjed propada kroz cilindar!
konj uzjahuje djevojčicu!
aplauz

Klovnovi su zapravo
vesela čeljad


POEZIJA

Za ono što sada činim
ne znam objašnjenja

Bi li čovjek sam na nekom ostrvu
sunce i glad
osjetio potrebu
da pravi novine?

I tako ispisujem prvo vremensku prognozu
a onda to čitam
i proklet da sam ako to nije istina:
ponekad se i ostvari!


U SVJETLOSTI

u svjetlosti blještavog podneva
srdžba, no kroz prste
krzno pustiti da klizi, nježno krzno

ja, moja slika i moja sjenka
plašljivo bludimo nadzemaljskim
vrtovima ovdje takođe
šume ishabani skeleti
a vrijeme što na zemlji ga
u vječnost promičemo
čini da ptice umiru
iz časa u čas


PORUKA KROZ VRIJEME

Taj jezik ne govorim
dakle prestani s tom knjigom
da pred mojim očima mašeš

U tu zemlju nemam povjerenja
nešto na svom štitu nosi
meni je to pretiho

Uostalom, šta rade ta djeca
ne čujem ih već satima
gore li?


A FUNNY THING HAPPENED

Na putu u Rim
(on my way to the forum romanum)
sreo sam jednog holandskog humoristu
ali sam se mogao smijati tek
pošto je otišao.


PROTIV KO ZNA VEĆ KOJEG UVRŠTAVANJA U ANTOLOGIJE

Poezija je čin
odricanja. Odričem
da živim, ne samo da živim.

Poezija je prošlost, razmišljanje
o nedjelji koja je prošla, o istoj ovoj zemlji,
o tebi kad budemo razvedeni.

Poezija mi kida dah, usporava
stopala, umanjujući ih,
po zemlji koju to ostavlja hladnom.

Volter je imao boginje, ali
se izliječio popivši između ostalog
120 litara limunade: to je fakat.

Ili uzmi zapljuskivanje talasa. Razbijen
o hrid zaista nije poražen,
no se obnavlja i u tome je zapljuskivanje.

Svaka zapisana riječ
je doprinos starosti.
Na kraju pobjeđuje smrt, a kako:

smrt to je kikot u dvorani
pošto je posljednja riječ odjeknula.
Smrt je razonoda.

Remko Kampert (Remco Campert, Den Haag, 1929), pjesnik, romansijer i kolumnista. Sin je pjesnika Jana Kamperta (1902 – 1943), ubijenog u koncentracionom logoru od strane nacista gdje je odveden kao pripadnik pokreta otpora; njegova majka je bila poznata holandska glumica. Remko Kampert pripada pjesničkoj generaciji Pedesetaša (de Vijftigers), ali je manje sklon eksperimentisanju od ostalih iz te grupe inovatora u holandskoj poeziji. Njegovu poeziju karakteriše ironija i lakoća, i u njoj se kao središnjica očituje traganje za kompromisom između sna i stvarnosti.
Pjesme koje donosimo u ovom izboru prevedene su iz knjige Remco Campert: DICHTER, sabrane pjesme, Uitgeverij De Bezige Bij, Amsterdam, 1995.

This is a unique website which will require a more modern browser to work!

Please upgrade today!

Logo Header Menu