Penis, vagina i priča iz starina

Objavljeno:
Penis, vagina i priča iz starina

Razumljivo je zašto u postojećem političkom kontekstu ljevica
zazire od (samo)kritike, suočena, kao što već jest, s obiljem
krvožednih i malicioznih političkih napada.
No, upravo je posrnula ljevica u izvrsnoj poziciji
da iskreno preispita svoje propuste i izgradi
jaču i čvršću osnovu za buduće djelovanje,
a taj postupak mora uključivati učenje iz pogrešaka
i integraciju glasova s margine

Krajem svibnja Facebook me počastio kratkom misom na temu Kolinde Grabar-Kitarović. Propovijed je hrvatsku predsjednicu prekorila da je besramnica koja ne poštuje svetost braka, nego se prostituira po kancelarijama NATO-a, ne bi li se tako dočepala važnih političkih funkcija. Umjesto da bude dostojanstvena dama koja drži do svog ugleda, predsjednica jeftinim nastupom bruka svoj narod, pisalo je. Bilo je to tik nakon samita NATO saveza u Bruxellesu, gdje se Grabar-Kitarović približila Donaldu Trumpu i tako si osigurala mjesto na većini fotografija s tog događanja, što je autor propovijedi protumačio kao jasan i nedvosmislen dokaz prostitucije.

Ova me lekcija iz katoličkog morala zatekla nespremnom jer u svom feedu obično ne gledam svećeničke mudrolije, a bonus iznenađenje bilo je to što mi ju je isporučila jedna od ljevičarskih grupa koju sam dotad pratila. Bio je to jedan od onih trenutaka u kakvima se žene zatječu od kada je svijeta i vijeka; onaj moment u kojem ti postane jasno kako ti je skupina s kojom dijeliš određene vrijednosti i ideale zapravo tuđa, odnosno da si ti u njoj tuđinka, a ne ravnopravan član.

Ne mogu reći da me se za taj trenutak nije pripremalo godinama, pače desetljećima. Dovoljno sam stara da se jasno sjećam agresivnog političkog napada na Vesnu Pusić kojeg se da sažeti u “žene su za jebanje”, kao i onih na Carlu del Ponte čije sam lice, izronivši iz mraka Importanne Centra, jednom ugledala na banderi na naljepnici na kojoj je pisalo “Anti-vijagra”. Danas, zahvaljujući zavidnom napretku ljudske rase, umjesto naljepnice imamo meme, a impotenciju više ne izaziva Carla del Ponte, nego desno-konzervativna heroina Željka Markić. Političarke, dakle, možemo razvrstati u dvije skupine; ne na one lijeve i one desne, već one od kojih se penis diže i one od kojih se ne diže.

Grabar-Kitarović dopala je upitna čast i titula seksipilne političarke pa joj se podmeću pornografski skandali i napredovanje preko madraca. Za bivšu premijerku Jadranku Kosor, Carlu del Ponte i Angelu Merkel presuda je pak da nisu seksi pa su sortirane u tabor muškarača i baba (Hogwartsovu kuću koju osobno preferiram). Feministice povremeno lamentiraju nad svjetonazornim oprekama među političarkama (koje ne zastupaju uvijek interese žena), no ispada da žene u javnoj sferi ipak sjedinjuje temeljno iskustvo rutinskog seksizma kojim im se nastoji oduzeti kredibilitet, bez obzira na to ispadnu li mjerenjem muške genitalne reakcije babe ili drolje.

Zaboravljeni historijat

Ako je to ikakva utjeha, ovakav tretman političarki nije ograničen na Balkan. Sjećam se kako je za vrijeme posljednje američke predizborne utrke moj entuzijazam spram Bernieja Sandersa splasnuo poput penisa kada se ispostavilo da se njegovi gorljivi fanovi – tzv. Bernie Bros – drvljem i kamenjem obrušavaju koliko na Hillary Clinton, toliko i na njezine podržavateljice, posprdno im dobacujući da glasaju vaginom. Idiom skovan kako bi se obezvrijedile glasačice koje podržavaju predsjedničku kandidatkinju možda je nezgrapan, no treba razumjeti da je sklepan na brzinu, budući da u više od 200 godina američke predsjedničke tradicije dosad još nije bilo prave potrebe za lingvističkim backlashom. Izraz za cilj ima ismijati svaki pokušaj ženskog političkog solidariziranja kakvo nije po volji muških stranačkih kolega, a njegov seksistički naboj u meni je i opet proizveo onaj poznati osjećaj političkog raslojavanja.

This is a unique website which will require a more modern browser to work!

Please upgrade today!

Logo Header Menu