Parade

Objavljeno:
Parade


preveo Vladimir Đurišić

 

 

Prvi Stih

U kući moga zaspalog oka vene drveta
prodiru iz namještaja pravo u pod.
Kad položim ruke na površinu stola
cijeli se pernati prostor
u letu preokrene.


Bestijarij

Sivo je sunce toga dana stajalo na vratima
i tražilo mi vodu. Uskratiti suncu
čašu vode? Nijesam mogao.
I da ti kažem još nešto. Da sam tražio krevet
dobio bih krevet. Da sam tražio pečenu teletinu
dobio bih pečenu teletinu.

Nakon što sunce ode, osjetih prazninu. Vratih se
vezenju svoga goblena, tri pčelice pokušavaju
da pobjegnu Arhanđelu Gabrijelu.
Gadno bi ga izbole
po rukama i po krajevima nehajno
opuštenih krila.


Tumačenje ulja na platnu

Stojim kraj česme sa gluvom djevojkom.
Ona je na domak pomaka.
Ozbiljan sam i posvećen.
Možda sam najbolji učitelj koji je
ikada živio. Povlačim ručicu česme
i voda počinje da teče.
U međuvremenu, u mojim
zavodničkim danima, veliki slikar
me je crtao. Opušten, on je
na svoj izraz uvezao
neznatan smiješak.
Ja se nijesam smiješio. Ne smiješ
pretpostavljati sa sam se smješio.
Oduvijek sam znao da dan za danom
približava se moj stvarni posao.
Ne bih se ni na šta smješkao,
ni jednom.
Posao previše znači.


Parade

I sad kad si konačno uhvaćen i ispitan,
ispostavlja se, nažalost, da ne znaš
ništa korisno. Tvoji čuvari
razmijene poglede, klimnu glavom. Pušten si
na slobodu nekog popodneva, neke jeseni neke godine,
tvoj kaput i šešir su ti vraćeni da kao nastaviš sa svojim
životom. Eto te ponovo u svijetu. U požućelim sobama, život postaje
ne više od mjesta u kojima se odigrava. Na pristaništu u tami,
parada će preći vodu, samo jednom opažena.
Ili bih mogao reći
Da sam vidio vjetar koji nalijeće rijekom
gladeći nježno sve što mimoiđe.
Kako su stvari konsekventne? Šta ćeš reći
ako te ponovo uhvate? Da se sve stvari
mogu izmjeriti, podići i izmjeriti
dvjema ljudskim rukama?


Naši zapleti, naš komfor

Kraj starog mlina moj otac čeka
zajedno sa stotinama drugih očeva
Želim im da nastave praviti
društvo jedni drugima
ali, odavde je jasno –
niko od njih ne progovara.
Šta mu je to u ruci?
Stari kožni novčanik.

Nešto vadi iz njega,
sličicu, pitam se čiju.
Ko će mu se prvi pridružiti
u dugom hodu odatle
u rana mjesta moga djetinjstva?


Izvještaj iz Naših Zemalja

Kakogod, rat se nastavio
tresući kredence
u kojima spavasmo, kršeći
kamene staze našeg sela, kao da
nema drugog načina da se
ponašaš uspješno u ovom
glupavom mjestu, kao da smo
mi bili u tome mjestu, tom ratu,
nijesmo imali svjetlo, samo
zvjersko svjetlucanje


Te sezone

Te sezone komedije su igrane u svakom pozorištu.
Suša za sušom slijedila je sve dok se
neke zemlje
ne osloniše samo na humoru da prežive teške zime.
U to vrijeme upravo bijah počeo zapaženu
karijeru vojnog instruktora. Nijesam
išao u rat, to bješe
protivno mojim interesima. Ali sam vojsku naučio
izvjesnoj vještini:
kako da stoje tik iza svojih protivnika.
Bitka bi počela, neprijatelj se granao,
kad eto ti mene, kako stojim iza njega,
i mogu činiti s njim šta god poželim da mu pomognem
da prokrči svoj put kroz rat. Trik je, naravno bio
u posebnom smješku i potezu udova koje prati
nagla promjena ulijevo ili udesno.
Cijela stvar je bila zapravo zabavna,
ili sam bar tako mislio, jer je i neprijatelj
pokušavao da angažuje eksperte
da bi postigao isti cilj. Ishod? Bitka
u kojoj su se vojske izvijale jedna za drugom
kao plesači avangardnog baleta. Svi bi
izlazili u polje da posmatraju. To je bio početak
kratkog perioda bez krvoprolića unutar istorije svijeta.

 

This is a unique website which will require a more modern browser to work!

Please upgrade today!

Logo Header Menu