EDIT WARS 1.0

Objavljeno:
EDIT WARS 1.0

Ptičice pjevuše prešernovsku strukturu
Birokrate javno trpe što su birokrate
Urednici, koji su postali službenici,
furaju monokomedije svoje promašene diplomatske misije
Besramni producenti sjede u žirijima i dodjeljuju nagrade
Vlastitim predstavama
Jadni izgubljeni priljepci na pozicijama
Samozvani multitalenti i svestrani eksperti koji se prave da znaju
Sa naštancanim sivi-jima tuđih postignuća
Poduprti ekipama svojih potpornika koje spontano razglašavaju
genijima s neograničenom licencom da govore, budu slušani i zaštićeni kao svete
krave kulture
Koji mogu blebetati šta god, iako im iz usta lete sve same
Jadikujuće apologije vlastite neodlučnosti i nemoći
Izrečene iz pozicije svjesno i javno prihvaćene društvene moći…

Puristi, grammar-nacisti, zatucani lektori koji ne razumiju jezik kao
konstantno razvijajući proces muzike fraktalno, nego internalizuju arbitrarna
paranacionalna pravila kodeksa jezika razlika,
u korist univerzalizaciji i standardizovanju slova,
Simbolne trijeznosti, prevare ljudskih simbola,
Modeli brze srdžbe i prebrzih presuda,
Koji bi jednim verbalnim zamahom kao Ezra Pound
Htjeli spasiti cijelu vojsku kompleksnih problema
Brzih skica i površnih zaključaka na podlozi žalosno ograničenih iskustava palanke,
Koji svaku izjavu projektuju na sebe kao kritiku i lični napad
Snažni u jeziku narativnih tehnika, a osjetljivi kao
Nervozne pihtije krhkog tkiva polimorfno uvrjeđenih djevojčica
S kojima poslije moraš raditi u rukavicama da im se ne bi zamjerio
Ili načeo delikatno sačuvavane odnose uzajamnog lajkanja

Pravednička prava takozvanih nezavisnih medija,
Kojima nezavisnost znači
Da se njihovi korporativni sleš državni sponzori ne mješaju direktno
u njihovu uredničku politiku,
Usred gomile priliva koji na žalost ne rezultiraju ni u čemu relevantnom
Zlovoljno nastrojeni protiv drugih grupacija
Koje su stvarno nezavisne
U smislu da se trošimo i jebemo s birokratijom
Obezbjeđivanja vlastitih produkcijskih sredstava
Priklopljeni na mafijsku mašineriju državnog finansiranja
Svi crpeći keš iz relativno analognih izvora
A poslije se literarni blokovi tužakaju na Radio Študentu o tome ko je veći buržuj…
(Cijela alter scena jednako zatucana kao i mainstream elita
protiv koje se načelno deklariše,
jednako slijepa s analognim kompleksima veće vrijednosti
protiv kojih se kao bori)

Proroci lažne krame
Jašu generacijske sentimente nesvrstanosti
Izgubljenosti i nepripadanja
Kao da su ti filinzi sami
Relevantni politički programi
Izreciklirani i samljeveni u presi svagdašnjih kolumnizama
Hrabro deklarisane kukavičke deklaracije vlastite sažaljenja vrijedne
neodlučnosti i jada,

Popaljeni vlastitom artikulacijom kao i svi ostali
Omamljeni talasima vlastitih riječi
Opijeni vlastitim formacijama
Mitovima autorstva i senzibilnim egotripovima
Hipsterskim strahom da bi ugađali
Nevidljivoj ruci koja te jedva na životu održava
U krutom i još krućem svijetu koji možda dolazi
Pijani od ritma sopstvenog srca
Kao subverzivni u riječima
a konformisti u činjenjima

Koji su zglajzali prilikom prve pažnje medija
Zaboravljajući frendove i ekipe s kojima su se uzajamno omogućavali
Preispitivali, reflektirali i rasli,
Koji smo se ili previše potapali
Ili previše furali…
Koji smo u rezidencijama po cijele dane drkali na porniće
Umjesto da bi pisali bestsellere
Koji smo se zapsihirali da smo svemogući
I padali u manije
Uzvišenosti sudova samoprojektovane carskosti
Organizacije rituala
I metaprepucavanja cijele države od Maribora do Kopra
Raspoređivanja i produkcije Prostora
I pitali se
kako to odjebat?
Kako dati šta imaš neposredno i bez zadržaka
da te ne bi beskonačna mogućnost papira zanijela
U skorojevićstvo oportunizma samoafirmacija i nepotrebnih masturbacija…

Ljudi s kojima dijalog nije moguć
Jer samo čekaju na ishodište pa da opet zabajaju
Koji su samo dok govore
A kad bi trebali slušati osjećaju se isključenim
Manje vrijednim, usamljenim i malenim,
Ta zato su na svijetu da tumbaju svoja mišljenja ad infinitum
bilo kome već, jer ionako su internet pojeli,
Usitnivši u svojim štiklama velevažnosti
Prema sljedećoj drami neiscrpnog hroničnog pomanjkanja pažnje

A pravi lopovi –
Dok emigranti vise s bodljikavih žica tvrđava Evrope
I pitaš se kako odjebat te pozicije moći koje te ovdje očigledno sistemski
spontano zaposjedaju –
Pojavljuju se na mjestima globalnih nesreća
Sanjaju pokunjene priče o ljubavi, korupciji i dobroti
Nakazuju svoje plate studentima
Peru pare i otvaraju espe-e
Da ih poreznici ne zatvore
Obrću talente
Leakaju interne korespodencije
Preuzimaju antičke mreže
I ruše predsjednike
Za stoličice ministara
Tako impotentni u generaciji ljubavi
Da mogu generisati samo mržnju
Koju su prihvatili kao jedini oblik pažnje
Koju mogu zaslužiti samo sa zastrašivanjem,
Gadostima istih mahinacija
Na nižoj skali
Prvi rihta lijeve
Drugi ove desne
Za svoje mini-monopole
Gruntova izdavačke scene

Preveo Goran Janković

Tibor Hrs Pandur (Maribor, 1985.), pjesnik, esejista i prevodilac. Urednik časopisa Idiot.

This is a unique website which will require a more modern browser to work!

Please upgrade today!

Logo Header Menu