Poezija

Objavljeno:
Poezija

preveo Vladimir Đurišić

 

Psihoanaliza: Elegija
O čemu mislite?

Mislim na rano ljeto.
Mislim o tome kako na kiši
Vlažna brda cijede svoju vodu. Kako je prolijevaju
Niz pusta jutra zemlje pod hrastovima i brusnicom
Do prepleta zelenog grmlja pod suncem,
Do blata, kadulje, pečurki proljeća.
Mislim na topli vjetar iz pravca Santa Ane
Koji izluđuje brda
Brzinom, i česticama prašine u sebi
Brusi sve i čini sjeme slatkim.
Ili o donjem gradu, đe je drveće breskve
Nezgrapno kao mladi konji,
I kako su se zmajevi zapleli o žice
Nad uličnim lampama,
A mrtve grane zagušuju odvode.

O čemu mislite?

Mislim da bih trebao da napišem pjesmu sporu kao ljeto
Koja počinje polako
Kao četvrti juli negdje oko sredine druge strofe
Nakon puno neočekivane kiše
Kalifornija se ljeti učini dužom.
Volio bih da napišem pjesmu dugu kao Kalifornija
I sporu kao ljeto.
Kapirate li me, doktore? Morala bi biti spora
Kao ljeto na vrhuncu.
Spora kao što ljeto izgleda sporo
Na vrući dan dok piješ pivo van Riversajda
Ili dok stojiš nasred bijelog vrelog puta
Između Bejkersfilda i Pakla
Čekajući prevoz za Santa Klazu.

O čemu sad mislite?

Mislim da ona vrlo liči na Kaliforniju
I kad miruje haljina joj je nalik mapi. Ceste
Putuju gore dolje njenom kožom
Dugi prazni autoputevi
Po kojima mjesec lovi zečeve
U vrelim ljetnjim noćima.
Mislim da bi njeno tijelo moglo biti Kalifornija
A ja bih mogao biti bogati turist sa istoka
Izgubljen između Pakla i Teksasa
Gledam mapu duge, vlažne Kalifornije kako pleše
Jer to nikad nijesam prije vidio.
Pošaljite mi koju razglednicu, djevojko,
Pošaljite.
Na kojoj će svaka od fotografisanih dojki izgledati
Kao rijetki nacionalni spomenik.
Pošaljite mi jednu na kojoj će vaše tijelo brujati
Kao tri trake autoputa, dvadeset sedam milja od prenoćišta
U najstarijem hotelu na svijetu.

O čemu mislite?

Mislim o tome koliko će puta ova pjesma
Biti ponovljena. Koliko mnogo ljeta će
Mučiti Kaliforniju
Dok proklete mape ne izgore
I ludi kartograf
Ne padne na zemlju i ne zagrabi
Gustu slatkastu zemlju koje se čuvao.

O čemu sad mislite?

Mislim da se pjesma proteže u nedogled.


Improvizacije na Poovu rečenicu

“Neodređenost je element svake istinske muzike.”
Veličanstvena skladnost onoga
Što ne pristaje na definiciju. Usamljeni
Galeb na pristaništu gače iz sveg mozga,
ne nad ribom, niti drugim galebom,
niti okeanom. Apsolutno odsustvo značenja
kao francuski rog.
To nije isto što i orkestar. Skladnost
Sama na pristanu. Veličanstvena skladnost onoga
Što ne pristane na definiciju. Ni riba,
Ni drugi galeb, ni okean –
Istinska muzika.


Ovaj okean što nas prerušavanjem ponižava


Ovaj okean što nas prerušavanjem ponižava

Čvršči je od svega.
Niko ne sluša poeziju. Okean
Ne želi biti slušan. Kap vode
Ili udar vode. To ne znači
Ništa.
To
je hljeb i maslac
biber i so. Smrt
kojoj se mladi ljudi nadaju. Besciljno
se obrušavaju na obalu. Bijeli signali bez smisla. Niko
ne sluša poeziju.


Knjiga muzike

Na kraju, ljubavnici su
Iscrpljeni kao dva plivača. Đe se
sve završilo? Nema efekta. Nijedna ljubav
Nije kao okean sa vrtoglavom povorkom talasa što se
Urušavaju na krajevima, iz kojih dvoje izranjaju iscrpljeni, dugi rastanci
Ne ljube smrt.
Na kraju. Prije su, rekao bih, kao dužina namotanog
Konopa,
Koji se ne gadi svojih konačnih zavoja, dužina ili
Krajeva.
Ali, reći ćeš, voljeli smo
Neki djelovi nas su voljeli
Ostalo pripada dvijema osobama. Da,
Poezija skončava kao konop.


Orfej

Oštar kao strijela Orfej
Muziku prema dolje ustrijemi.
Tamo je Pakao
Na dnu klanca.
Ništa
Svojom muzikom ne zaliječi.
Euridika
Je jato ptica, ili kamen, ili sjeme trave.
Ne dozove
Ništa.
Paklenost,
To je vlažnost što se na horizontu suši
A pakao je ovo:
Nedostatak ičega osim beskraja da se u njega gleda
Rasprostranjenost soli u svijetu
Nedostatak kreveta osim nečije
Muzike da se zaspe u njoj.

This is a unique website which will require a more modern browser to work!

Please upgrade today!

Logo Header Menu