DOBRO, ŠTA VAS OMETA U PISANJU?

Objavljeno:
DOBRO, ŠTA VAS OMETA U PISANJU?

Riječi su listale masnoćom. Poznajem ih od prvog taloženja nafte, kad je u mene uranjan pečat. Tvorničkom su greškom nesložive kutije u kojima nije oplodivo ništa, samo jezik bljutav kao i raskvašen karton.

*

I jasno je da želim postati nešto drugo. I da to jednostavno ne znam. I da se time moje tijelo svakodnevno oblači. Obično ništa ne krene nikamo. Kako se izlazi iz kruga?

Proturim se kroz prozor: decembar. Kosa izrasla u smjeru vjetra. Nekad susnježica prokliže njome poput bezukusne sperme nepušača.

*

I imam se čime rastrojiti: pod uličnim lampama pliva kao maslo u mlijeku, jedino moje otopljeno tijelo.

Iskešenog lica viče: Pijte me! Pijte me! Popijte me! Teško da će vam pomoći!

Ljudi se francuski užasavaju za što tijelo smatra da nemamo vremena. Slijede već viđene slike.

*

Ako su ruke svezane u krug, u čašu ne mogu postaviti Saturn i time dokazati da pluta, pa se uspaniče pazušnim znojem kiselinske razornosti.

Vi mi ne vjerujete.

Ne smijete imati ništa, ne smijete imati ni ribe ni ptice! Kako to mislite imati one kojima zakidate medij kretanja? Kako za jebenog boga to mislite? I zato će kiša pod kojom ću s vašom bolesnom djecom isplesati zlato, biti crna! Fašizam vas čeka, idioti! Mahnite mu! Fašizam vas čeka!

*

Uvuci glavu
natrag kao kornjača.
Ne gledaj pjesmu,

živčana si.

IMAGO

Otokom eruptiraju smradovi: od njih i autobusnih sjedala nitko ne bježi dok su baršunasti. Borovi naklonjeni. No ako se dvije različite vrste ptica na njihovim granama odluče pariti, neće imati mlade. Takav je zakon neba na kojeg polažem prste, jagodice skaču po prskajućim bombonima.

*

Bijela boja hladi. Mi smo tvoja glava, kaže Brailleovo, i ja se nahranim za svoju težinu s dovoljno leptirovih jaja: moram po glavu, ne mogu bez glave. No cijelim su se putem đonovi, umjesto da polijeću, punili cestom. I tako imati samo ovakvo tijelo, i tako biti što jesi i

linearno se gibati kroz vrijeme, ima li išta dosadnije?

*

Žene počinju čistiti prašinu s kolodvorskih prozora kroz koje se, zbog njihovih raskidanih i nepredvidivih pokreta, ni trena više ne može vidjeti. Sve im se već dogodilo. Zamazane i kaotične, ne želeći se odrediti, riječi postaju tegle pune komaraca. Za autobus mi se hvata kuka mjeseca kao odrezan nokat za vuneni tepih.

OSOBA br. 6 270 846 113

Sve je van jezika

ovdje ovdje gdje smo sada uklopljeni
umješteni nebom kao pauk okrenutom čašom

sve je srednjeg roda
ležiš li, simuliraš li zaborav, učiš li biti kristal, savjetujem ti,
mogao bi ozdraviti

znaš da će siline biti okajane u sljedećem životu
no bude ti žao što si izašao odispod nečije čaše

Sve je van jezika

ovdje ovdje gdje se u preponama kote zmije i zrak je žut
tijela su bazeni formalina
po čijim rubovima kruže elegantne suzdržane mačke

čekajući kost

OSOBA br. 1 131

Ostavi tu djecu i bježi
raširit će im noge svima

reći će: Žao nam je, raspadaju se
a ti ćeš odjednom osjetiti miris mora
(to je moguće, znaš da je moguće)

Ostavi tu djecu i bježi
nevrijeme će se protezati na sva tijela
imat će još otrova za istresti im u grla
smilovana kao lijevci za bačve

ugutat će ga ono što nazivaju kožom
ljuskom napetom nad pišteći lonac
metonimijom požara
a ti ćeš odjednom osjetiti miris mora
(to je moguće, znaš da je moguće)

Dobro me slušaj, okretat ćemo svoje
zažarene glave od toga
pljuvati krv u najlon
dok trčimo

ja ću te držati za ruku
očne jabučice iskrit će
kao prepunjeni oblaci

Ostavi tu djecu i bježi
raširit će im noge svima

OSOBA br. 1 993 728 021

Prestanite mučiti dio mene koji
pripada svima

Maknula sam se jesam
gutala sam Berlioza ispirala se džinom

za obiteljskim ručkom izvadila pištolj
ubila se

Postoje visine na kojima te
ništa više ne može ugrijati

Nisam mogla znati da ćemo to učiniti
neki od njih su među nama
kreću se noću i imaju razloge za to

trebali ste me pretvoriti u revoluciju
ionako me niste voljeli

 

This is a unique website which will require a more modern browser to work!

Please upgrade today!

Logo Header Menu