Đavo u pidžami

Objavljeno:
Đavo u pidžami

 


***

kakve ruke ima! kakve ruke ima! govore
ode u pjesnike, sve prolazi kroz njih
ništa ne ostaje kakve ruke! kakve ruke!
ode u bankare ode sav novac svakom gleda
kroz prste ništa ne ostaje vrati se u poeziju
da opet čuje kakve ruke ima! kakve ruke ima!
moj bože kako taj zna s rukama!


Đavo u pidžami

Dok đavo ne izađe iz mene vani
ostajem u pidžami
udobno je i njemu i meni
nije nam tijesno
među ljude svakako ne želim
vrtim se u krevetu lijevo-desno
udobno je i njemu i meni

Pakao su drugi – čitam
pakao su drugi – ponavljam u glavi
ali đavo negoduje, maše prstom:
pakao – mi smo sami


Poezija


Što nam možete reći o poeziji?
Bila sam tamo samo jednom. Imaju dobre hotele.
Sve po tri-četiri zvjezdice. Ali jezik nikako nisam
razumjela i teško sam se snalazila.
Istina, kad čovjek malo popije počne da se služi
i rukama i nogama. Čak sam i glavom mahala.
Stalno sam govorila da,da! Ne znam zašto sam se
slagala sa svim što u Poeziji govore.
Mislim da je do hotela: hoteli su im stvarno dobri.


U egzilu

U snijegu sam izgubila sitniš
prije dvadeset godina
par kovanica
i sad ih pronalazim u sjećanju

Ali kasirka me blijedo gleda
ne mogu platiti, nemam dovoljno –
moje sjećanje ovdje
ne vrijedi ništa


Tupi noževi

Dok tupim nožem čistiš dagnje u kuhinji
u susjednoj se sobi tvoje računalo vraća
na tvorničke postavke
tvrdi disk, tvrde školjke –
tvoj život nije pretjerano težak

ali da ga izlože u muzeju ili galeriji
ljudi bi zbunjeno stajali ispred njega
i začuđeno pitali što je tu bitno
u što treba gledati

iz daljine ne bi vidjeli širu sliku
iz blizine ne bi vidjeli bitne detalje

ljudski je pogled nepouzdan, tup –
struže samo po površini

 

This is a unique website which will require a more modern browser to work!

Please upgrade today!

Logo Header Menu