Bivša kuća Milene Dravić

Objavljeno:
Bivša kuća Milene Dravić

šerbedžijo, šerbedžijo, prevezi me preko

ćute mirne svinje stila 

zov prirode je proizveo voz  

voz vodi u sutomore sutomore ćuti mostar

u staklu zraka stalak sam za kroz

lupa sam koja ne pali novinski papir

mrtva muva u kosmičkom sočivu 

tuđi mi pogledi kvare dvogled

gubim naočare po vozovima pa sad moram da pazim

da se rečenica ne oduži u susjedni vagon

ježevi su očišćeni čistunci bježe

turistički brodići megafoniraju

ići ćemo do bivše kuće milene dravić

treba ići do kraja svijeta i naći  itd 

patrijarh pavle u jednim istim cipelama  itd

dok se izuvam uvijek me je sramota 

palac cipele hoće da bude cipela 

pacijenti cijepaju atome i silaze u pamuk tiranije

zebre brezama otimaju bjelinu ali ne mogu se

timariti hoće još još još i odštetu

klecanje koljena hoće da bude

cijela lijepa cokula nacionalizma 

na plaži me laži me laži siromaše 

ruža je ružna je ružna je ružna je ruža

varala sam ga sa pilotom ali mu nisam bila nevjerna,

govori bivša žena nekog fudlbalera, ime sam zaboravio

ići ćemo do bivše kuće milene dravić

destinacije se destiluju

obilazimo obalu, ne možemo preko mora 

usred stila leži kafena kašičica šešelja dragana nikolića

beauty is in the eye of the beholder of wild boutique 

ulazimo na brodić, obilazimo bivšu kuću milene dravić 

obična siva kuća, južnopružni amarkord, i šta sad šta sad

brodići pristaju uz obalu mi pristajemo na kopno 

u kožu narcisa kina se urezuje lastišom 

neprimjetni betoni tonu u bretanju i uslovnu slobodu

miruju svinje stila 

spavaju rusi i balet 

kasnije će orkestrom kastrirati ritam 

dok nepomičan izgovaram 

dočim, vidokrug, bioče, beočug

brano čita hičensa, kočoperan kao draperija

kič nam izlazi na nos kao svadba i kokakola,

kažem branu, brano, hajde da se zbližimo,

da zajedno opravdamo đukanovića, 

brano odbija da se složi sa sarkazmom ulazi 

u birokratske nahtkasne i iznutra ih razvaljuje kao hulk i ođila

treba se razvesti od slučaja i mlatiti rukama

dugo mlatiti rukama objašnjenje brašna

brano kaže, ideš u bosnu i hrvatsku? reci im

zašto bi se jagger kanio ići u Israel

kad ste vi, pičke, dopustili da arkana ubiju njegovi

ćutanje iva andrića raste u rastafarijancima na safariju

kokot zaboravi jutro obuzet riječju pijevac

sat na ruci porno glumca kaže kasno je sad da me opet zavoliš

učkur bježi u svoj pojas 

u biskupsku tamu i bioskopski mrak, 

treba ugasiti pastuva u ustima 

i mastifa u detektivskom moralu preliti u murale, kaže 

konzervativni svinger suženih zjenica, taj nesretni epizodist 

zarobljen u kratkoročnom kvislinškom luksuzu

krasno je biti plastelinski mirno drveće ilinštaka tina ujevića,

brano kaže 

volio bih da barem liznem pobratimstvo, uvijek si bolje znao sa ljudima.

država drmusa svoju namjeru, njeno staklo naprsne 

kao gosti koji se svlače u stidu hodnika i kažu

nije problem, čekaćemo.

šerbedžijo, šerbedžijo, prevezi me preko

arhitektura pleše dostojanstveno 

kao arhimandritova tama u torbici 

čiji tamjan te omami ničijom onanijom 

jedva pomičnog zgloba

priroda je čista izdaja sjećanja

niko ne priznaje da nije genije

dječaci ludi od zdravlja ljube svoja ramena

mjesec slijeće na kaliforniju i ljubi je kenedijem 

buka juga buja u jabukama 

biljno nauljeni miljković pluta u bazenu 

istura svoj šešir lavor kišnici detektivskih kabanica 

bezvoljni detektivi piju dojč. kad je sve na netu

tama koloristički nasrće na životinje. ne možeš

prikazati zlatnu boju, samo žutu. saturacija je

tužni  partizanski turizam kroz modernističke 

spomenike. vidiš li da skoro niko nije genije.

vidiš li kako siva boja opet ulazi u maslinastu

balistički precizno sam simbolist,  

pa onda jedem policijski auto i zagrcnem se 

trajan sam i svet kao beduinsko stopalo ispalo na tren na svjetlost

izuven u vozu čekam čudo

niko ti nije nikad takao šupak

šerbedžijo, šerbedžijo, prevezi me preko

moja mama, moj doktorate, zašto ste daleko

nokat nadzornika radova sam odgrizao i sakrio ga

kasnije je pao na podstanare kao pahulja  

nebo slaže disertaciju i pučinu optoči bardovima

oni se toliko zalijepe kao polipi da misle da su nagon

i rozo i biser iz oblaka u svinjama se objavi

ćute mirne svinje stila kao koža koju je 

pecnuo kineski lastiš i vratio se svojim kineskim slovima

brano se nema kome obratiti pa se ja obratim branu

kao da se obraćam njima koji su uvijek branovi nijemi prijatelji 

i taj isti brano koji im se nije obratio brano kaže,

batali to, pusti, ne vrijedi, čuvaj sebe

i cijeli jedan roman pod naramenicama osamdesetih ostaje prećutan 

vrelina navire kroz odsjaj vila pod ubijenom zmijom

srednja klasa dopušta da siva boja uđe u maslinastu 

šalamun branu šapne: 

skupljaj svemir u svesku jer ti ne treba nizašta

kao ni grupne đačke fotografije malih životinja

dok još ne znaš da li da nesreću nosiš kao narukvicu ili kao krunu

tuga je gusta sudbina binskih radnika koja jedina zna trgove i miting 

nježni njegoš silazi sa slike i gnječi me čipkanom rukavicom

o čemu se ne može masno govoriti 

o tome treba šuštati.

This is a unique website which will require a more modern browser to work!

Please upgrade today!

Logo Header Menu